... Islamski obredi i tradicije Bošnjaka Kosova

Stari bošnjački imami u vremenu komunizma bili su pod velikim pritiskom države, ali njihova oštroumnost i iskustvo je bilo toliko veliko da su skoro čitavu vjeru Bošnjacima Kosova prenijeli kroz tradicuju.

Tako da, možemo slobodno reći da bošnjačka tradicija je 80%, a možda i više zasnivana na islamskoj tradiciji.

Nema niti jednog događaja a da imam ne bude pozvan, bilo to svadba (ženidba-udaja), bilo to obrezivanje (sunet), bilo to useljenje u novi dom, novorođeno dijete, bilo to ispračaj u vojsku ili na studijama i sl. Kakva god da se tradicija ili bilo šta da se u zajednici dogodi, pametni i oštroumni bošnjački imami su kroz tradiciju ubacili vjerske obrede, kroz tradiciju bi ljudima pripovjedali islam, tu su tradiciji gotovo pa cijelu zasnivali na isključivo vjerskim šerijatskim propisima.

Tako da, današnje svadbe, i sve proslave se i dan danas odvijaju prema šerijatskim propisima. Na primjer i dan danas se muškarci i žene ne mješaju po svadbama. I dan danas mora biti šerijatskog vjenčanja na svadbama itd.

Dakle, velikom zaslugom starih bošnjačkih oštroumnih imama, možemo slobodno reći da se i dan danas bošnjačka tradicija svih događaja odvija generalno u okvirima šerihatskih propisa. To je jedna velika olakšica novim generacijama imama.

Mevlud kao tradicionalni identitet Bošnjaka Kosova

Gotovo da nema niti jednog vjersko-tradicionalnog ili bilo kakvog događaja, a da na tom skupu ne bude mevludsko učenje, tako da, neodvojivi vjerski identitet Bošnjaka Kosova je Mevlud i on se prakticira u svim dešavanjima.

Mevludi su izvanredna prilika za davetsku misiju imama. Toliko Mevlud ima posebno mjesto kod Bošnjaka Kosova da često na njima prisustvuju ljudi koji su i dalje ostali pri komunističkih ideala ili oni koji uopšte ne prakticiraju islam, prezentuju na mevlude smatrajuči ga tradicijom.

Mevlud ne samo u djelovima bošnjačke zajednice, nego i u djelovima albanske i drugih zajednica igrao veliku ulogu u očuvavanju vjerskog identita, ali također i samog islama na Kosovu tokom historije. Mevlud su komunisti smatrali nacionalnom tradicijom i nisu ga svrstavali u vjerske obrede. Pa se tako putem mevluda u vremenu komunizma islam čuvao, pa čak i jačao vjernike.

Mevlud je i dan danas aktivan u krajevima bošnjačke zajednice i uči se u svim dešavanjima. Mevlud je vremenom dobio oznake običaja koji se kod Bošnjaka priređuje u različitim periodima godine i vezuje se za različite značajne događaje. Mevlud kao tradicija obilježava se kako po džamijama tako i po kućama.

Mevlud u džamijama određuje se u nekoliko slučajeva:

• Obilježavanje rođendana Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s.;
• Povodom otvaranja džamije;
• Povodom seoskih suneta;
• Povodom obilježavanja odabranih noći;                                                        

Mevlud u kućama priređuje se povodom:                                                      

• Obilježavanje rođendana Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s.;                    
• Odlazak na hadždž;                                                                                             
• Rođenje prinove u kući;                                                                                  
• Useljenje ili kupovina nove kuće;                                                                   
• Otvaranje lokala i radnje;                                                                                
• Za umrle članove porodice i za poznate ličnosti i to na sedmoj, četrdesetoj, pola godini i godini od sahrane;                                                                                       
• Prije suneta i svadbe.

Mektebi i hatme dove

Mektebi i hatme dove su nešto posebno što identifikuje Bošnjake Kosova, gotovo sve džamije po svim mjestima bošnjačke zajednice održavaju redovnu mektebsku nastavu, i tako na proljeće ili jesen skoro u svakom selu održavaju se zajedničke ceremonijalne Hatme Dove.

Što se tiče organizacije mekteba i tradicije Hatmi dovi, Bošnjaci Kosova u ovom segmentu nemaju premca na Kosovu, i svi im zavide na organizaciju mekteba i zajedničkim proslavama. Također i sva druga bošnjačka sela ovu tradiciju skoro svake godine poštuju i prave ovakve lijepe vjerske Hatme skupove.

Ramazan, zajednički iftari i proslava Bajrama

Mjesec Ramazan je poseban i odabrani mjesec u islamu. U svakoj bošnjačkoj kući vrše se pripreme za doček mjeseca ramazana. U mjesecu ramazanu Bošnjaci Kosova su dosta aktivniji, ali također su i džemati aktivniji, a također i cijela Islamska zajednica. U mjesecu Ramazanu džamije su ispunjenije klanjačima. Običaj je također da se u džamijama uče i ramazanske mukabele, po jedan džuz dnevno. Taravih namaz se klanja u svim Bošnjačkim džamijama. Teravih namaz u svim mjestima se klanja dvadeset rekata i po tradicionalnom običaju malo brže od standardnog.      ­

Poseban doživljaj u mjesecu ramazanu su iftari, pogotovo oni zajednički iftari. Tradicija posljednjih godina jeste da se skoro u svakom džematu makar jedan zajedniči iftar organizuje, na kome prisustvuju desetine, po nekad stotine, pa čak u pojedinim džematima i selima i čitavo selo organizuje iftare. Također je tradicija da se prije iftara organizuje vjerski program Kur’ana, Ilahija i Kasida.

U mjesecu Ramazanu također na podnebljima Bošnjaka Kosova se obilježava noć Lejletul Kadra i Lejletul Bedra, često se pripreme ugodni programi Kur’ana i Ilahija i Kasida i obilježavaju se ove dvije posebne noći.

Tokom ramazana, pogotovo u posljednjoj trećini dijele se paketi za socijalno ugožene porodice, udjeljuje se zekat i sadakatulj fitr.

Bošnjaci Kosova u ovom segmentu su svjesni davanja zekata i sadakatul fitra i to u apsolutnoj većini rade tako što ga usmjeravaju Islamskoj zajednici za njene potrebe. Može se reći da ova tradicija aktivnosti u mjesecu ramazanu zauzela posebno mjesto kod Bošnjaka Kosova, i tako praktikujući svake godine postala dio bošnjačkog kulturnog i vjerskog identiteta.

Bajram je posebna radost svakog vjernika, tako da, nema bošnjaka koji mu se ne raduje. Prije dolaska bajramskog praznika pripremaju se kolači, čitava kuća se čisti, kupuju se i oblače najlepša odjeća i obuča itd.

Bošnjaci praktikuju tradiciju da obiđu čitavu porodicu tokom dana bajrama i tako makar jednom godišnje provedu po par minuta druženjem sa svojom bližnom i daljnom porodicom.

Kada su Kurban bajrami, također praksa Bošnjaka je da kolju Kurbane i većinom ih čitave poklanjaju.

Bajramska čestitka je: Bajram Šerif Mubarek Olsun ili tradicionalna Hairli ti Bajram (na lokalnom: Airljija ti Bajram).

Šerijatska vjenčanja, svadbe, rođenje dijeteta, akika i sunećenje (obrezivanje)

Šerijatska vjenčanja se uglavnom događaju prije svadbe. Ukoliko se to ne dogodi prije svadbe, onda se u prisustvu imama zajedno sa porodicom odvija šerijatsko vjenčanje tokom svadbene ceremonije. Dvije porodice se okupe, dadnu svoj izan, odluči se Mehr u prisustvo svjedoka i na kraju se prouči dova. Ili se često puta prije svadbe odlazi u Islamskoj zajednici i tamo šerijatski vjenčavaju gdje ujedno dobijaju i bračni list. Tako da, svadbe sa uobičajene nakon šerijatskog vjenčanja.

Svadbe su na ovim prostorima baš bogate gdje se poziva veliki broj rodbine i prijatelja. To je upravo u sunnet da se povodom vjenčanja napravi svadbena svečanost, na kojoj će se počastiti rodbina, prijatelji i ostali gosti.

Na našim podnebljima se slabo praktikuje akika, večinom se pozove uža porodica i tako kafom i nekom drugom poslasticom počaste gosti. Akika nije rasprostanjena tradicija naših podneblja, pojedini je rade ali to su izuzetci. Novorođenčetu se na desno uho izuči ezan, dok na lijevo uho izuči ikamet, zatim mu se prouči dova za zdravlje i bereket itd.

Okupljanja prilikom rođenja djece nisu toliko istaknuta većinom se to radi unutar najuže porodice. Ponekad se i mevlud prouči. Što se tiče sunećenja, tj. obrezivanja, ovo je bila dosta istaknuta tradicija naših podneblja pa su se pravile velike svadbe gdje su bili pozivane na stotine porodice, ali posljednjih godina ova tradicija počela se gubiti, pa često sada mladi obrezuju svoju djecu u ranoj fazi života (prije 2000 godine, ovaj problem je bio puno istaknutiji, ljudi su zbog velikih svadbi i neimaštini i drugih problema odlagali obrezivanje svoje djece, pa su ih obrezivali veoma kasno. Dešavalo se da dijete napuni deset pa čak i petnaest godina. Ali vremenom ova loša tradicija je nestala, sada je retkost vidjeti odraslo dijete a da nije obrezano), a potom se prouči se mevlud, dova i tako se u krugu porodice sve završi.

Narodna nošnja

Kulturno naslijeđe i tradicija kosovskih Bošnjaka uglavnom se veže kroz njeno vjersko naslijeđe i običaje.

Kompletna kultura Bošnjaka naslanja se na islamsku kulturu, uz mješavinu kulture srodnih islamskih naroda kao i zaostalih paganskih elemenata iz davne prošlosti.

Narodna nošnja u općini Prizren i Dragaš kod Bošnjaka ima veliku umjetničku vrijednost i ljepotu. Ona pripada balkanskom tipu i djelimično je još u svakodnevnoj upotrebi. Međutim, val evropeizacije u pogledu odjevanja zahvatio je i ovaj kraj, mada se tradicionalna nošnja dobrim djelom još održava.
Veću pažnju u tom pogledu pokazuje ženska nošnja, dok je muška podložnija promjenama. (Saliji, 2013.)

Ženska nošnja sa dimijama i šamijama je svakodnevna upotreba kod starijih i udatih žena. Djevojke i mlađe udate žene također nose dimije šarolikih boja, ali u novije vrijeme ne nose šamije.

Autor: Dr. Mirsad Aslani, “Islam u životu Bošnjaka Kosova”, Preporod, Islamske informativne novine, God. LIII. Br.1227/1, Januar, 2023.