PODRŠKA EU AP sa novim non-pejperom: Posljedice po Beograd i Prištinu ukoliko ne prihvate prijedlog EU

Kosovo je slobodno da ne osnuje Zajednicu opština sa srpskom većinom i može u potpunosti da se povuče iz Sporazuma iz 2013, ali tada mora da „snosi posljedice poništavanja svih dosadašnjih dostignuća (slobodno kretanje, pozivni broj Kosova +383, integracija sjevernog dijela, kontrola dva granična prijelaza sa Srbijom i dr)“, stoji u posljednjem non-pejper dokumentu koji je ekskluzivno objavio Albanian Post.

Oštrim i nimalo diplomatskim jezikom u ovom non-pejperu, koji je napisao zapadni diplomata duboko uključen u proces pomirenja između Kosova i Srbije, postalo je jasno šta Kosovo i Srbija gube ako napori Zapada da uspostavi mir u regionu budu suočeni sa odlaganjem i namjernim blokadama Aleksandra Vučića i Albina Kurtija.

Podijeljen na 11 odvojenih djelova i sa preko 20 podtačaka, non-pejper na šest stranica koji, prema izvorima AP-a, sumira sve sa čim se Kurti i Vučić suočavaju, više se fokusira na razjašnjavanje kobnih posljedica nepotpisivanja Osnovnog sporazuma na osnovu Evropskog prijedloga.

Jedan od najvažnijih djelova dokumenta naslovljen je „Dinamika napred – neuspjeh nije opcija“, gdje se jasno ističe da Evropska unija i Zapad više nemaju namjeru da budu posmatrači u „taktici odlaganja“ i „taktici blokiranja“ za koje kažu da ih koriste Srbija i Kosovo.

Tamo piše da ako Kosovo, ili Srbija, ne budu konstruktivni partneri i ne potpišu sporazum, onda „to znači zaustavljanje procesa integracije i potencijalni preokret odnosa sa EU i posljedice koje to nosi“.

Prema ovom dokumentu, „Kosovo ne može da pretenduje da nastavi da uživa apsolutnu zaštitu od zapadnog svijeta, koji je od vitalnog značaja za njegovo postojanje, i da istovremeno oklijeva da prigrli zapadne napore za trajni mir“.

Sve dok „Srbija ne može da teži da nastavi da uživa u finansijskim, ekonomskim i političkim prednostima postojećih sporazuma i da istovremeno podriva napore Zapada za trajni mir“.

Dokument također jasno stavlja do znanja Srbiji da je „kockanje lažnim nadama da će se jednog dana, u budućnosti, NATO i EU urušiti, omogućavajući tako ponovnu okupaciju Kosova, recept za katastrofu“.

Zapadne države u ovom dokumentu jasno stavljaju do znanja da su izuzetno uključene i da traže potpisivanje sporazuma koji je „minimalno ambiciozan“, pa će, ako naiđu na blokade i druga odlaganja, biti veoma rigorozni u pristupu, jer neuspjeh ovog procesa ozbiljno narušava kredibilitet EU i kredibilitet čitavog zapadnog svijeta.

Zbog toga će na sljedećem sastanku strane „biti obavještene o ozbiljnim posljedicama ukoliko prijedlog bude odbačen“, a zapadnjaci će bez oklijevanja početi da koriste štapove, jer ukoliko se ikakvo oklijevanje pokaže to bi se moglo protumačiti kao nedostatak posvećenosti.

Još jedan hitan potez bit će određivanje jasnog datuma za potpisivanje.

„Bez određenog datuma, trajno odugovlačenje, kašnjenja i blokade će ponovo upravljati/dominirati procesom, ismevajući nemoć Evrope i zapadnog svijeta“, navodi se u dokumentu do kog je došao Albanian Post.

To je razlog, tvrdi se u dokumentu, da se Zapad tako snažno angažuje, jer je „alternativa gore rečenom prihvatanje da zapadni svijet nema uticaja”.

Pošto „šatl diplomatija” neće imati željeni efekat, onda se posljednja karta čuva kao posljednji napor.

„Ako strane oklijevaju, organizuje se evropska konferencija (po uzoru na prošla iskustva) kao posljednji pokušaj da se strane ubjede“, navodi se u dokumentu.

Čak i Zajednica opština sa srpskom većinom ima rezervisanu tačku u ovom dokumentu.

Ponavlja se da to predstavlja neotuđivu obavezu Kosova, dok se navodi da „politički predstavnici Kosova, civilno društvo i istaknuti pojedinci i organizacije moraju biti dio budućih suštinskih sveobuhvatnih diskusija usmjerenih na pronalaženje konsenzusa o prihvatljivom modelu za Asocijaciju predviđenu sporazumom iz 2013. godine“.

Pošto je u prošlosti dokazano da osnivanje Asocijacije i Osnovni sporazum predstavljaju isti napor, dokument jasno ističe da su to dva odvojena i paralelna procesa koja se ne spajaju.

U tački „Dinamika napred – pristup na više koloseka“ navodi se da „sprovođenje svih prethodno postignutih sporazuma (uključujući i Asocijaciju) i aktuelni evropski prijedlog jesu i treba da se tretiraju kao dva odvojena procesa, olakšana na dva paralelna puta“.

„Prvi put“, pojašnjava dokument, je „sprovođenje svih prethodnih sporazuma“, dok je paralelni, „drugi put“ – „Evropski prijedlog“.

U ovom djelu dokumenta najavljuje se i uspostavljanje Mehanizma za praćenje koji će funkcionisati po setu „principa da se strane nagrađuju ili kažnjavaju u zavisnosti od njihove posvećenosti u sprovođenju procesa“.

U ovom non-pejperu se ističe da su zapadnjaci već upoznati sa taktikom Vučića i Kurtija za odugovlačenje procesa.

Međutim, prema Kurtiju je oštriji jezik.

Neprihvatljive su taktike odlaganja (Srbija: prvo Asocijacija, pa Evropski prijedlog) i taktike blokiranja (Kosovo: prvo sigurna garancija priznanja od pet zemalja EU koje ne priznaju, pa onda Evropski prijedlog).

Povodom zahtjeva Kosova za garanciju priznanja od pet zemalja EU koje ne priznaju nezavisnost, utvrđeno je da je nemoguće dati takvu pismenu garanciju, pošto je svaka od država suverena u svojim odlukama. Međutim, poznato je da su svih 27 Zemalja članica EU za Evropski prijedlog.

Ali, uprkos činjenici da takve garancije kakve traži Kosovo ne mogu da se daju, dokument ipak nudi pozitivan scenario po ovom pitanju.

„Za neke od ovih država saglasnost Srbije na evropski prijedlog dovoljan je osnov da se odnosi sa Kosovom odmah podignu na pune diplomatske sporazume“, navodi se u dokumentu u djelu u kom se pojašnjava stav petorke koja ne priznaje Kosovo.

„Ako ne ranije, kada Kosovo postane članica Savjeta Evrope i drugih međunarodnih organizacija kao direktan rezultat Evropskog prijedloga, zemlje koje ne priznaju nezavisnost Kosova će se pridružiti stavu drugih država članica EU (koje priznaju Kosovo).

“Drugi element, koji drugi dokumenti nisu imali a dio je ovog non-pejpera, je pominjanje primjera Francuske i Njemačke i kako su ove dvije nekada neprijateljske države pronašle „trajni mir“.

Pretpostavka zapadnjaka u dokumentu je da je riječ o dva naroda koji žele da rješe probleme i da krenu napred, pa je cilj, kažu, „mirni suživot i pojačana saradnja“, a to dolazi, po njima, „kako rezultat implementacije evropskog prijedloga“.

Ovo, kaže se u dokumentu, „postavlja tempo za konačni pravno obavezujući sporazum posle 2030. godine“.

„U tom trenutku, po uzoru na Berlin i Pariz, Beograd i Priština će podstaći etničke Srbe i Albance da, podjeljeni u različite zemlje bivše Jugoslavije, da postanu faktor stabilnosti u svojim zemljama i da promovišu novo historijsko poglavlje prijateljstva.“

Na jednoj od stranica dokumenta pojašnjene su i koristi Kosova i Srbije koje će imati ako su konstruktivni i pristanu na potpisivanje sporazuma, koji, ponavlja se, ima za cilj treći sporazum koji znači sporazum o uzajamnom priznanju.

Za Kosovo se kaže da ako potpiše i uspostavi Asocijaciju u dva odvojena procesa, onda „otključava proces integracije u NATO/EU i počinje da dobija sredstva i investicije u vezi sa procesom integracije“.

„Stiče regionalnu povezanost i uključenost u sve programe EU koji će na značajan način uticati na ekonomiju Kosova. Nove mogućnosti će se pojaviti za kosovska preduzeća i kosovsku omladinu, razvijajući divan potencijal koji Kosovo ima.

“Kako se razume iz dokumenta, prije 2030. godine nema govora o sporazumu koji ima „priznanje u centru”, kako pretpostavlja Premijer Albin Kurti.

Međutim, evropski prijedlog za Srbiju bi predstavljao prvi međunarodno priznati dokument u kome bi Srbija prihvatila da su „Kosovo i Srbija dvije odvojene pravno-političke realnosti koje podležu principima upravljanja prema međunarodnom pravu“.

Isto tako, Srbija bi priznala da „ne može tražiti pravo da zastupa ili djeluje u ime druge strane (Kosovo)“.

Još jedna korist za Kosovo bila bi da se ovim sporazumom, budući da ga podržava 27 država članica EU, „ne bi protivile članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama“, uključujući i pet zemalja koje ne priznaju nezavisnost.

Dokument također predstavlja jasnu liniju članstva Kosova u međunarodnim organizacijama, počev od Savjeta Evrope do Evropske unije i NATO-a.