Švicarska novinarka se pita: Zašto većina muslimana na Kosovu slavi Božić i Novu godinu?

Švicarska novinarka Aleksandra Hiltmann, koja se vratila iz Prištine 24. decembra, piše o tamošnjoj prazničnoj atmosferi na Badnje veče i otkriva razloge zbog kojih se hrišćanski praznik tako oduševljeno slavi tamo gdje većinski žive muslimani, prenosi Bota Sot.

Posjeta Prištini pokazuje da je Božić popularan praznik, božićna drvca i vjenci krase ulice i kafiće. Čudna stvar u ovom slučaju je da su većina stanovništva Kosova i Prištine muslimani.

Kako ovo radi? Ljudi iz Prištine i okoline objašnjavaju nam zašto je Božić tako popularan među muslimanima.

Kad u Prištini padne mrak, bulevar „Majke Tereze“ zasija svijetlima. Bezbrojni potoci svjetlosti i blistavih zvijezda pretvaraju šetalište u more zlata i plave boje. Na oba kraja bulevara nalaze se impozantne jelke, dok se na jednom od centralnih trgova susreću mladi i stari kako bi popili kuvano vino. Deda Mrazovi zagrljuju prolaznike zbog slike, američki zvučnici zvone za božićne pjesme. Sa tavanica kafića vise svečane ukrasne kuglice i žice.

Bez straha od kontakata

Ukratko: U Prištini je Božić svuda. Istovremeno, prema podacima Agencije za statistiku Kosova, više od 90 odsto stanovnika Prištine su muslimani, kaže švicarska novinarka Aleksandra Hiltmann u članku za albinfo.ch.

„Kada postoji nešto za proslavu, trebalo bi da slavite svaki put“, kaže sredovječna žena u baru.

Kao dijete insistirala je da joj roditelji kupe jelku i ukrase je.

„Ovdje smo gotovo svi muslimani“, kaže ona, a njeni prijatelji to odobravaju.

 Božićno vrijeme smatraju dobrom prilikom za susret s prijateljima, divljenje ukrasima i uživanje u piću.

„Uvijek možete popiti rakiju, bilo za Bajram ili za Božić”.

Etnički identitet prije vjerskog

Razgovor sa mladićem koji pije kuvano vino pruža mogućnosti za dublje znanje o pristupu muslimanskih Albanaca Božiću.

„Pa, postoje Albanci koji su hrišćani“, kaže on.

Iz tog razloga on smatra da svi Albanci treba da slave Božić zajedno, bez obzira da li su hrišćani ili muslimani.

Ovaj stav odražava ono što su akademici i analitičari već više puta opisali: Na Kosovu etnički identiteti čine najjači element pripadnosti. Imaju prednosti nad albanskim ili vjerskim identitetom (mada su etnički i vjerski identiteti često međusobno povezani).

„Za mene nije važno da li ste hrišćanin ili musliman, sve dok ste Albanac“, kaže mladić sa čašom prokuvanog vina u ruci.

Srpski pravoslavni Božić, manje popularan

Na pitanje da li se srpski pravoslavni Božić slavi i u Prištini, on ima jasan odgovor: Ne.

On pojašnjava svoj stav u vezi sa ratom iz 1999. godine i razvojem događaja prije njega. Osamdesete i devedesete godine za albansko stanovništvo karakterišu ugnjetavanje i diskriminacija.

„Tada nije bilo pitanje da li će vas tući bez razloga, već samo gdje i kako će vas tući“, rekao je mladić.

Amerikanizacija praznika

Musliman iz romske zajednice kaže: „Srpski pravoslavni Božić u Prištini se gotovo ignoriše“.

Dvoje ljudi koji žive u srpskoj opštini slažu se s njim. Obojica su skeptični prema entuzijazmu muslimanskih Albanaca za katolički Božić.

 „Oni uopšte ne znaju šta zapravo slave“, rekla je žena koja će biti identifikovana kao „žena sa Balkana“.

Ona smatra da je popularnost Božića sigurno povezana sa činjenicom da se ovaj praznik doživljava kao nešto američko i zapadno. Njen kolega se slaže. Smatra da je način proslave Božića u Prištini veoma komercijalan.

Na praznik je pod snažnim uticajem kapitalizma zapadnog stila, istovremeno gubeći istinski duh Božića.

Ali, isto važi i za praznike drugih vjerskih zajednica, kaže čovjek koji je i sam dijete mješovitog braka: srpsko-mađarsko-hrvatski. On i njegova porodica uvijek slave katolički Božić, pravoslavni Božić i Dan svetih. Dok za Bajram svaki put posjeti romske porodice.

Antikomunistički refleks?

Ovo koketiranje sa američkim i „zapadnjačkim“ tumačenjima Božića može se, između ostalog, povezati sa komunizmom bivše Jugoslavije.

Romi muslimanske vjeroispovesti objašnjavaju da je u Titovo vrijeme bilo zabranjeno slaviti vjerske praznike.

„Tako, umjesto jelke, kitili su novogodišnju omoriku. Ova praksa je bila veoma popularna i kod hrišćana i kod muslimana”.

Smatra da je novogodišnja jelka simbol za nekomunistički zapad. Za neke su Zapad i Amerika bili sinonim za veću slobodu, a samim tim i veću slobodu religije. Važna uloga koju su SAD imale u okončanju rata na Kosovu dodatno će ojačati ovu percepciju.

Zaključak: Mnogi putevi vode do Božića

Božićni razgovor u Prištini pokazuje da je pristup muslimana hrišćanskim praznicima složen, višeslojan. Ako je ranije to bio stav protiv komunizma, danas je to za mnoge, prije svega, zadovoljstvo. A, koji odmor nudi priliku za tako nešto, nešto je iz druge ruke.

S druge strane, drugi ljudi se kroz svoj etnički identitet osećaju povezani sa praznikom drugog vjerskog pravca (koji imaju Albanci) – glavno, praznik je koji Albanci slave. Ovaj stav ponovo odražava, između ostalog, sekularni element albanskog identiteta i povezan je sa nedavnom, bolnom prošlošću Kosova. Ovom prilikom je jasno gdje su rovovi između zajednica ove zemlje.

Međutim, razgovori pokazuju: Religija se može protumačiti fleksibilno. Može se prilagoditi lokalnim okolnostima i potrebama.

U slučaju katoličkog Božića u Prištini, to se radi na krajnje jednostavan i kolegijalni način, bilo iz duhovnih ili drugih razloga. Glavno je: božićne lampice, kuvano vino i dobro društvo.

Kosovo Online / Bota Sot