KULTURA I OBIČAJI TRADICIJE BOŠNJAKA KOSOVA: Svatovi nekad i sad (FOTO/VIDEO)

Svatovi su zvanice na svadbi koji su svjedoci sklapanja braka.

U svatovima može ići rodbina, prijatelji, komšije i pobratimi. Na našim tradicionalnim svadbama u svatovima nisu išli i ne idu žene, mladoženja i brat blizanac.

DANAS: U svatovima mogu ići svi koji su pozvani na svadbi uključujući i mladoženju, brata blizanca, a u novije vrijeme idu i žene.

TRADICIONALNO: Svatove i zvanice na svadbi pozivaju mladoženjini drugovi koji će od pozivanih biti nagrađivani novcem ili drugim poklonima.

DANAS: Svatove i zvanice na svadbi pozivaju komšijska djeca koja će od gazde svadbe biti nagrađena u novcu.

TRADICIONALNO: U svatovima mogu ići svi koji iz nekog rodbinskog ili prijateljskog razloga ne mogu opsovati mladoženju.

DANAS: Sada najčešće u svatovima ide mladoženjino društvo koje se i najviše veseli.

Svatove pri odlasku ispraća svekrva koja preko svatova baca pšenicu (da bi mladenci imali djece).

TRADICIONALNO: Svatovi i u odlasku po mladu, a i u povratku s mladom idu poređani u svjećanoj povorci o kojoj vode računa čauši.

Na čelu svatova ide svekar ili neko od najstarijih svatova. Svekar je na konju koga vodi neko od mladića i on je obučen jakarom (sakoom) samo preko desnog ramena  (da bi se razlikovao od ostalih).

Tu su čauši (animatori, uređivači povorke), a njihova je uloga zaštitnička tj. čuvaju svatove. U svatovima je još jedan konj za nevjestinu spremu koga u odlasku jaše amidža ili daiđa radi poštovanja. Na tom će konju u povratku natovariti darove mlade i nevjestinu spremu. Sa jedne strane kovčeg (sa desne), a sa druge strane drva iz nevjestine kuće kao dar mladoženji. Po nekom vjerovanju na tom konju ne može biti onaj ko nema djece zbog poroda mladenaca.

U svatovima je i bajrak i bajraktar. Bajrak se po običaju mnogo kiti da bude ljepši od mlade. On će imati neku zaštitnićku ulogu mlade od uroka. Bajrak se mora dobro čuvati zato su uvijek oko njega čauši.

Zbog veselja u svatovima su gočoj (tupani – doboši najmanje dva), koji su u odlasku po mladu jako bučni. Po nekom starom vjerovanju tupani služe da oteraju zle sile. Na mnogim svadbama se dešava da tupandžija pocepa kožu udarajući tako jako. Tu su i dvije surle (zurle), koje imaju za cilj da razvesele svatove. Tupani i zurle prestaju na mjestima gdje je neko skoro preminuo. Po vjerovanju da ne oteraju duh pokojnika od kuće, a sada iz poštovanja prema preminulom.

Svatove u nevjestinoj kući dočekat će svi muškarci koji su pozvani. Oni će biti isto poređani i rukovat će se sa svatovima. Prije svatova u nevjestinu kuću otići će iz redova svatova dva dječaka koji će javiti da stižu svatovi. To su muštuldžije i oni će biti darovani peškirima.

Svatovi će ovdje malo odmoriti, a iz poštovanja zaigraće kolo iz nevjestine rodbine, dok će svi koji su u svatovima biti samo posmatrači.

Kad nevjesta bude spremna, svatovi će krenuti nazad gdje će ih domaćini ispratiti. Tu je svekar spreman da preko mlade kada krene konj baca bombone i sitan novac.

Nevjesta dok se odvodi, i u kuću mladoženje ne govori osim sa rodbinom. Ona će progovoriti samo kad do nje dođe mladoženja.

Nevjestu na konju stavljaju braća ili neko iz rodbine. Ona se sa rodbinom pozdravlja. Svi joj žele sreću i savjetuju je da bude dobra i da sluša i poštuje buduće prijatelje. Sa nevjestom ide i njena rodbina (braća i neko od rođaka) koji će je odvesti u kuću budućeg muža. Ovdje se postavlja pitanje, zašto?

Ako nevjesta odlući da u kući nema ono što joj je obećano, ona se sa braćom vraća nazad. Svatovi u povratku viču: Ej mašala semeni, ej, ej!

Nevjesta na konju pozdravlja rodbinu i prisutne goste saginjanjem, temena i to kao krišom se neprimjetno okrečući unazad (njena je želja da joj porod liči na njenu porodicu).

Svekar i neko od njegovih (brat ili mladoženjin ujak) pri dovođenju nevjeste idu na začelju tj. iza nevjeste (oni su čuvari da mlada bezbjedno dođe do njihovog doma).

DANAS: Mlada se u svatovima dovodi kolima, a svi običaju ostaju isti.

Nevjesta kod sebe ima samo jedan dar za nakonjče (većinom to je muška košulja).

Kad svatovi sa mladom dođu do mladoženjine kuće, tu ih opet sa pšenicom dočekuje svekrva i njena jetrva. Pred kućom svekrva prva uzima konja i ona vodi nevjestu sa ostalima do kuće. Ispred kuće dočekat će je mesilja (služavka na svadbi), koja će mladoj prinjeti na pozdrav sito, gdje će ona opet davati temena, zatim hljeb, a na kraju nakonjče (muško dijete).
Sito – da bude dobra domačica,
Hljeb – da bude život sladak,
A muško dijete zbog poroda.
Kad je braća uvedu u mladoženjinu kuću tu uloga svatova završava.

DANAS: Pod uticajem drugih običaja (pravoslavnih), mladoženja čeka mladu na balkonu ili prozoru i baca poklone prisutnima.

Cilj ovog istraživanja je uraditi svatovske običaje nekad i sad. Svatovski običaji su različiti. U zavisnosti od mjesta do mjesta u prizrenskoj Župi oni se veoma malo razlikuju. Svatovski običaji vuku korijene od davnina i stari su nekoliko vijekova. Razvojem tehnike i tehnologije, i pod uticajem drugih običaja, oni su se podosta izmijenili, ali su ipak zadržalu svoju autentičnost.

Ipak u cilju ovog istraživanja dokazano je da su se običaji svatova pod utjecajen razvoja i napretka tehnike i tehnologije, ali u većoj mjeri pod utjecajem drugih običaja (albanskih i pravoslavnih) dosta izmijenili. U radu je navedeno pored napisanog i dosta fotografija koje ukazuju na te izmjene. Svatovske običaje treba njegovati. Međutim, oni se u novije vrijeme gube, a naročito kod mladih.

Kod pisanja ovog rada nikakva literatura nije korišćena. Svi dokazi potiču od starijih osoba koji pamte i njeguju tradicionalne običaje svatova.

Pripremio: Bedrija Šabani

Slike su cenzurisane zbog autorskih prava.