Od ponedjeljka se u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini spekulira o tome da li je premijer Slovenije Janez Janša doista poslao neslužbeni diplomatski dokument “non-paper” u Brisel, koji govori o novom crtanju granica na području bivše Jugoslavije.
Niko nije službeno potvrdio da je predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel iz Slovenije dobio dokument takvog sadržaja. No, neslužbeni diplomatski dokument koji predviđa raspad Bosne i Hercegovine, pripajanje Republike Srpske Srbiji i ujedinjenje Kosova s Albanijom zapravo postoji, piše slovenački portal necenzurirano.si.
Prema informacijama ovog portala, dokument pod nazivom “Zapadni Balkan – put naprijed” primljen je u februaru u Michelovom kabinetu. Ko ga je napisao, ne može se službeno znati. Prema izvorima ovog slovenačkog portala, zasigurno nije stvoren u slovenačkom Ministarstvu vanjskih poslova.
Prema nekim informacijama, dio njegovog sadržaja napisan je u Budimpešti. Ipak, u briselskim diplomatskim krugovima o njemu se govori kao o “slovenačkom” dokumentu, jer je navodno Janšin kabinet učestvovao u slanju na razne adrese. Budući da se radi o neslužbenom diplomatskom dokumentu namijenjenom za saopćavanje različitih stavova i inicijativa bez službenog karaktera, on nema ni glavu ni potpis. Došao je k Michelu mimo službene diplomatske pošte, pa se njegovo postojanje može u bilo kojem trenutku javno poreći.
Stoga to nije službeni stav Slovenije, već samo jedan od neformalnih prijedloga za moguće rješenje pitanja koja se tiču zemalja bivše Jugoslavije. Ali njegov je sadržaj u potpunoj suprotnosti sa svim važećim dokumentima na kojima se temelji vanjska politika Slovenije. Štaviše, dokument je prilagođen srpskim i hrvatskim nacionalističkim krugovima, koji već tri desetljeća rade na raskomadavanju Bosne i Hercegovine.
Dokument tako u uvodu spominje “neriješena nacionalna pitanja Srba, Albanaca i Hrvata” koja su se pojavila nakon raspada Jugoslavije. Autori dokumenta ističu da i nakon uspostave mira nakon završetka ratova, obećanih europskih perspektiva i napretka Sjeverne Makedonije i Crne Gore u ovom smjeru u regiji, “ključna pitanja ostaju neriješena”.
To su:
– da je Dejtonski sporazum 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, koji je odnio više od 100.000 života, praktički prepoznao ono što je postignuto u ratu, ali ne u načelu.
– da je u ovom trenutku teško zamisliti evropske perspektive Srbije i Kosova.
– da se članstvo BiH u EU može u potpunosti isključiti.
– da je u međuvremenu Turska iskoristila prazan prostor povećavajući svoj utjecaj u BiH i Sjevernoj Makedoniji.
– da, osim Turske, nekolicine lokalnih političara i njihovih pristalica koji lično imaju koristi od haosa i nefunkcionalnih institucija, niko nije zadovoljan situacijom u BiH.
Ovdje se dolazi do ključnog dijela dokumenta – predloženih “rješenja” za gore opisane probleme. Autori dokumenta naglasili su da Srbija, Hrvatska i Albanija trenutno imaju stabilne vlade i da su njihovi izabrani političari sposobni donositi strateške odluke. Pa, što oni predlažu?
1) Ujedinjenje Kosova i Albanije. “Na Kosovu se 95 posto stanovništva želi ujediniti s autohtonom albanskom nacijom. Slična je situacija i u Albaniji. Granica između Albanije (članice NATO-a) i Kosova praktički ne postoji. Dao bi se srpskom dijelu Kosova poseban status – po uzoru na Južni Tirol”, navodi se u dokumentu. To je autonomna pokrajina na sjeveru Italije, gdje je većina stanovništva njemačkog govornog područja.
2) Ujedinjenje većine teritorija Republike Srpske sa Srbijom. “Srpsko nacionalno pitanje može se u velikoj mjeri riješiti pripajanjem dijela Republike Srpske Srbiji. U ovom je slučaju Srbija spremna pristati na ujedinjenje Kosova i Albanije”, navodi se u dokumentu.
3) “Hrvatsko nacionalno pitanje može se riješiti spajanjem većine hrvatskih kantona u BiH s Hrvatskom ili davanjem posebnog statusa hrvatskom dijelu BiH (po uzoru na Južni Tirol).”
4) “To bi Bošnjacima dalo nezavisnu djelujuću državu i preuzeli bi punu odgovornost za nju. Na referendumu bi ljudi odlučivali hoće li ući u EU ili u budućnost izvan EU (slijedeći primjer Turske). Za sada velika većina Bošnjaka podržava perspektivu EU i nagli porast turskog utjecaja i radikalnog islama, situacija bi se mogla drastično pogoršati tokom sljedećeg desetljeća.”
Je li Pahor znao za dokument ?
Prema autorima, ta bi “rješenja” ubrzala pregovore o članstvu zemalja zapadnog Balkana u EU i NATO-u. Ali to su prijedlozi kojima se snažno protive SAD, Njemačka, Francuska i druge evropske zemlje. Naime, međunarodna zajednica naglašava važnost teritorijalne cjelovitosti BiH i protivi se novom iscrtavanju granica na prostoru bivše Jugoslavije. To bi otvorilo Pandorinu kutiju i vjerojatno dovelo do novih ratova. Zeleno svjetlo za raspad Bosne i Hercegovine i ujedinjenje Kosova s Albanijom dalo bi novi zamah srpskim nacionalistima u Crnoj Gori i albanskim nacionalistima u Sjevernoj Makedoniji, dvije članice NATO-a.
Činjenica da se u vezi s ovim dokumentom spominju Slovenija i Janša vjerovatno je najveći udarac za predstojeće slovenačko predsjedanje EU-om. Kada su početkom sedmice mediji iz BiH izvijestili o ovom dokumentu, Janša je u svom odgovoru izjavio da “Slovenija ozbiljno traži rješenja za razvoj regije i evropsku perspektivu zemalja zapadnog Balkana”.
Ali nije izričito porekao postojanje dokumenta. Samo je naglasio da bi “bilo teško predati nešto Charlesu Michelu u februaru ili martu, budući da ga je posljednji put upoznao prošle godine”. No, postoji mnogo mogućih načina na koje je dokument stigao do Brisela. Primjerice, Michel je sredinom februara u Poljskoj prisustvovao sastanku povodom 30. godišnjice Višegradske grupe, kojem je također prisustvovao mađarski premijer Viktor Orban, Janšin najbliži politički saveznik u EU.
Činjenica da dokument o podjeli BiH baca novo svjetlo i na posjetu predsjednika Republike Boruta Pahora BiH početkom marta. Kako je početkom sedmice otkrio član Predsjedništva BiH Željko Komšić, Pahor ga je pitao o mogućem mirnom raspadu u BiH. Pahorov je kabinet kasnije tvrdio da se predsjednik Slovenije usprotivio ideji raspada BiH. Kaže se da je pitanje mirnog prekida pokrenuto isključivo zbog zabrinutosti zbog tih ideja.
Ali Pahor je došao u Sarajevo nakon što je Michel primio dokument. Je li doista moguće da Pahor nije znao za njega? Je li postavio pitanje mirnog raspada BiH jer je osjećao tlo za nekoga drugoga? Dokument također govori o budućim “koracima”. Tačnije, na “tihu” provjeru s donositeljima odluka u regiji i međunarodnom zajednicom može li se plan provesti. Ako dokaže da se ne može postići sporazum, dokument će zadržati status “bez papira”.
Američki državni sekretar Antony Blinken također je nagovijestio da se u martu intenzivno ispituju prijedlozi za crtanje novih granica na Balkanu putem različitih kanala. Početkom aprila, u otvorenom pismu Predsjedništvu BiH, odbacio je mogućnost razgovora o radikalnim promjenama Dejtonskog sporazuma.
Janšina igra sa slovenačim interesima
Ministar vanjskih poslova Slovenije Anže Logar jučer je u Narodnoj skupštini izjavio da se slovenačka strategija prema zapadnom Balkanu nije promijenila. No, sve je više znakova novog zaokreta u slovenačkoj vanjskoj politici. Prema informacijama portala necenzurirano.si, posljednjih mjeseci o BiH su bila čak tri non paper u kojima je Slovenija na ovaj ili onaj način učestvovala. Logar je jučer potvrdio postojanje jednog od tih dokumenata. Riječ je o diplomatskoj inicijativi u vezi s BiH, koju je Hrvatska pokrenula sredinom marta, a pridružila joj se i Slovenija. Ovim dokumentom nastavljaju dugotrajnu diplomatsku ofanzivu u Zagrebu na promjeni izbornog zakonodavstva u BiH. To bi uvelike olakšalo izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH po mjeri Zagreba.
Pridruživanjem hrvatskoj diplomatskoj inicijativi Slovenija se dodatno distancirala od najvećih zemalja EU-a. Uz Mađarsku podržale su je samo tri pravoslavne zemlje: Grčka, Bugarska i Kipar. Prve dvije imaju vlastite interese po pitanju Sjeverne Makedonije, posebno u uvjetovanju njenog daljnjeg ulaska u evropske integracije. Za promjenu izbornog zakonodavstva u BiH u korist Zagreba zalaže se i Rusija, ključni politički saveznik srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji otvoreno govori o pristupanju Republike Srpske Srbiji.
Nije jasno zašto se Slovenija pridružila inicijativi Hrvatske koja ima jake nacionalne interese u zemlji, manje od tri mjeseca prije predsjedavanja EU-om. Pogotovo što Slovenija s Hrvatskom ima još nekoliko otvorenih pitanja vođenih arbitražom. Ni pitanje kako su najnoviji vanjskopolitički manevri u skladu s interesima Slovenije, još nema odgovor.
