Posljednjih godina sve je učestalije da brak zaklučuju momci iz Srbije sa Albankama. Ovaj trend jedni osuđuju, dok drugi podržavaju.
Razlog osuđivanja je u kontekstu višedecenijskog sukoba između Srba i Albanaca. Međutim, ovaj sukob uglavnom je bio sa Albancima sa Kosova, a djevojke koje se udaju za srpske mladiće dolaze iz Albanije. Pored toga, sve veći je broj onih “momaka” koji su u poodmaklim godinama.
Oni koji podržavaju ovakve brakove pravdaju svoje stavove time što su srpska sela ostala bez djevojaka. Mlade djevojke se ne zadržavaju na selu, gledaju da upišu neku školu ili fakultet u gradu, da se tamo zaposle ili udaju. S druge strane djevojke iz grada ne žele da dolaze na selo i zato su, između ostalog sela po Srbiji puna neženja.
Sve se veći broj ljudi, a pogotovo potencijalnih mladoženja podržava brakove sa Albankama.
Jedna od povoljnih okolnosti za potencijalne mladoženje iz srpskih sela je ta da u Albaniji ima mnogo više žena nego muškaraca. Kod njih je veća sramota da djevojka ostane neudata, nego da se uda za čovjeka druge vjere. Takođe, Albanija je multikonfesionalna država, ima Albanaca koji su muslimani, katolici i pravoslavni.
Iako su “momci” iz srpskih sela sve stariji, to za neveste iz Albanije ne predstavlja problem. Velika razlika u godinama može čak i da bude pogodnost.
– Takođe ne predstavlja im problem ni razlika u godinama, bitno je da je mladoženja situiran, da poštuje ženu, zato se rado udaju za dobrostojeće Srbe i Crnogorce, a ima i onih što se vode logikom, što stariji mladoženja, to bolje jer će pre postati vlasnice svega – priča srpski mladoženja koji je oženio Albanku.
Ono što dodatno pogoduje srpskim mladooženjama je to što Albanke iz Albanije ne žele da se udaju za Albance sa Kosova. Ne sviđa im se to kako se tamo odnose prema ženama, koje najčešće nemaju pravo glasa, maltretiraju ih i varaju. Njima je najbitnije da ih muževi vole i poštuju, a porodica je na prvom mjestu. U Albaniji se takođe na Albance sa Kosova gleda kao na siromašne i neobrazovane, pa i zbog toga mladoženje odavde nisu poželjne. Pored toga, u Albaniji se uglavnom slažu da su srpske svadbe najveselije i najljepše.
Kada se venčaju Albanka i Srbin, običaj je da se prave dvije svadbe – jedna u Albaniji, a druga u Srbiji. Inače, Albanci ne bi imali ništa protiv da za mladu uzmu Srpkinju, međutim, u tom slučaju je priča potpuno drugačija. Povezivanje budućih bračnih drugova funkcioniše na više načina. Najčešće to rade ovlašćene agencije za bračno posredovanje, a sve je učestalije i spajanje preko društvenih mreža. Kada dođe do spajanja, upoznavanje ide u tri koraka – najprije srpski mladoženja ide “na gledanje” u Albaniju. On tada ima priliku da vidi mladu uživo, kao i ona njega. Zatim, drugi put, ako su se jedno drugom svideli, mladoženja opet dolazi u mladinu kuću da je veri. Kada se sve to obavi, onda mladoženja pred vjenčanje dolazi i treći put kako di odveo mladu.
Ako se mladoženja odluči na ovaj korak i angažuje agenciju za posredovanje, to ne košta baš malo. Aranžman nije jeftin jer uključuje veliki broj troškova oko putovanja, odsjedanja, prevodioca, administrativnih i drugih stvari.
Agencije naplaćuju od 1.000 do 3.000 eura, zavisno od kvaliteta usluge. Neke agencije daju mlade “na probu”, što znači da mladoženja plaća samo osnovne troškove a ne cio iznos, ako mu se ne svidi mlada i ako ne dođe do vjenčanja.
Interesovanje za Albanke je rasprostranjeno po cijeloj Srbiji, najviše je onih iz planinskih sela centralne Srbije, iz Vojvodine, okoline Novog Pazara, a ima čak i Beograđana koji na ovaj način traže svoju sreću.
info-ks.net
