“Kažu da su ljudi pušteni, ali po mom mišljenju, svi koji napuste logor su gotovi. To je plan. Uništenje. I svi to znaju.”
Uvijek su nosili maske, iako tada nije bilo pandemije. Nisu bili u policijskim uniformama. Nosili su odijela. Iza ponoći bi došli do ćelija, izabrali žene koje su željeli i odveli iz niz hodnik do “crne sobe”, prostorije bez nadzornih kamera.
Nekoliko puta odveli su i Tursunay Ziawudun. “To je ožiljak koji ću možda najviše pamtiti, zauvijek. Teško mi je te riječi prevaliti preko usta”, Ziawudun priča o devet mjeseci koliko je, kaže, provela u jednom od sada već poznatih kineskih logora za preodgoj Ujugra, manjine koja živi u kineskoj provinciji Xinjiang. Njezinu priču, ograđuje se BBC, nemoguće je samostalno provjeriti jer kineske vlasti strogo nadziru novinarsku aktivnost u toj regiji, ali svi podaci kojima barata BBC ukazuju na to da se njezina priča poklapa sa stvarnim okolnostima na terenu.
Milion ljudi u logorima
U kineskim logorima za preodgoj Ujgura nalazi se, prema procjenama, milijun muškaraca i žena. Cilj je, kako pokazuju interni dokumenti koje je BBC-ju na uvid dao Adrian Zenz, vodeći stručnjak na temu kineske politike u Xinjiangu, “oprati mozak, očistiti srca, ojačati pravičnost i eliminirati zlo” kod manjina koje su, kao u slučaju ujgurske, svoje pravo na samoodređenje tražili i terorističkim metodama.
Svjedočanstva iz prve ruke, poput ovoga koje je Ziawudun ispričala za BBC, su rijetka, ali nekoliko bivših zatvorenika i jedna čuvarica ispričali su o vlastitom iskustvu ili svjedočenju organiziranog masovnog silovanja, seksualnog zlostavljanja i torture.
Tursunay Ziawudun, koja je nakon puštanja iz logora pobjegla iz Xinjianga u Kazahstan, a trenutno se nalazi u Sjedinjenim Državama, ispričala je kako su svake noći žene odvođenje iz tamnica. Ona sama je, priča, mučena, a doživjela je tri puta grupno silovanje, po dva ili tri muškarca, maskirana Kineza.
Druga žena, čuvarica, za BBC je ispričala kako je u logoru provela 18 mjeseci, a za to vrijeme je bila prisiljena “prirediti” žene za silovatelje. Ujgurke je skidala i stavljala im lisice, a potom ih je ostavljala nasamo s muškarcima. Kada je sve bilo gotovo, zadatak joj je bio počistiti prostoriju u kojoj su se silovanja događala.
“Moj posao je bio skinuti žene do gola poviše pasa i zavezati im ruke iznad glave. Ja bih izašla, a oni ušli, kineski muškarci izvana ili policajci. Sjedila sam u tišini pred vratima, a kada bi muškarci izašli vodila sam žene na tuširanje”, priča Gulzira Auelkhan. Muškarci su plaćali kako bi izabrali najmlađe i najzgodnije zatvorenice. Nije se mogla oduprijeti ili zaustaviti silovanja, kaže. Na pitanje je li postojao sustav za organizirana silovanja, odgovara potvrdno.
Neke se nikad nisu vratile
Tursunay Ziawudun tvrdi da se neke od žena koje su izvlačili iz kreveta nikada nisu vratile. One druge dobila su naredbu da ne govore o tome što se događa. “Samo možeš mirno leći natrag u krevet. To je bilo osmišljeno da ti slomi duh”, kaže ona.
“Neka od svjedočanstava koja se ovdje navode su među najgorim pričama o “preodgoju” u ujgurskim logorima koje sam ikada čuo. To se očigledno događalo u puno većem opsegu nego što smo mislili”, komentirao je Zenz.
Provincija Xinjiang granički s Kazahstanom. Mnogi Kazahstanci tamo žive.
Ziawudun je Ujgurka. Njezin suprug je Kazahstanac. U Kinu su se vratili krajem 2016. godine, nakon što su pet godina proveli u susjednoj državi. Na dolasku su završili na ispitivanju, a potom su im oduzete putovnice. Nakon što je uhićena, provela je mjesec dana u logoru. Bilo je to relativno laganih mjesec dana. No nakon nekog vremena dijagnosticiran joj je čir pa su je pustili. Suprugu je vraćena putovnica, a on se vratio u Kazahstan zbog posla. Njezini dokumenti ostali su kod policije. Kada je drugi put uhićena i dovedena u logor, jer joj je trebalo “još edukacije”, primijetila je kako se logor promijenio. Narastao je, postao ozbiljniji detencijski centar, s dobro organiziranim i učestalim transportacijskim rutama.
Na ulazu su im oduzimali nakit. Njoj su naušnice otrgnuta tako da je prokrvarila. Oduzeta im je sva odjeća s gumbima i lastikom, kao i cipele. Prva dva mjeseca bilo je mirno. Gledali su propagandne programe i prisilno su ošišane. Potom su počela ispitivanja o tome gdje joj je suprug. “Policijske čizme su vrlo teške i tvrde. Prvo sam mislila da me nečim tuku. Onda sam shvatila da mi gazi po trbuhu. Osjetila sam val vrućine i gotovo se onesvijestila. Kada su žene iz moje ćelije čuvaru rekle da krvarim odgovorio je da sve žene krvare, da je to normalno”, kaže Ziawudun.
U svakoj ćeliji, priča ona, smješteno je bilo 14 žena, kreveti su bili na kat, rešetke na prozorima, a zahod rupa u podu. Kada je vidjela po prvi put da neku ženu odvode iz sobe, mislila je da ih sele u drugu ćeliju. Onda su jedne noći u svibnju 2018. odveli nju i ženu u dvadesetima. Doveli su ih pred kineskog muškarca s maskom. Druga zatvorenica je odvedena u susjednu sobu. Čim je ušla počela je vrištati. Mislila sam da je muče. Nisam razmišljala da je riječ o silovanju, kaže.
Mučenja elektrošokovima
Žena koja me dovela u sobu muškarcu je rekla da sam nedavno krvarila na što je on opsovao. Odveo me u sobu gdje je bio električni štap. Stavljen je u moje genitalije. Mučili su me električnim šokovima. Djevojka koja je bila u susjednoj sobi vratila se i nakon toga nikada nije bila ista. Vidjela sam mnoge žene koje su tamo izgubile razum”, priča.
Qelbinur Sedik, Uzbekistanka, radila je u logorima kao učiteljica kineskog. Kasnije je pobjegla iz Kine i govorila o tome što je vidjela.
“Ženski logor je bio strogo kontroliran. Ali čula sam priče o silovanju. Jednog dana sam jednoj čuvarici koju sam bolje upoznala prišla i pitala je li to istina. Kasnije u dvorištu, gdje nema toliko kamera, mi je rekla da jest. Da to rade policajci. I da ponekad koriste elektrošokere. Te noći nisam spavala. Razmišljala sam o svojoj kćeri koja studira u inozemstvu i plakala”, ispričala je Sedik.
Postojale su četiri vrste elektrošokova. Stolica, rukavica, kaciga i analno silovanje s palicom, ispričala je Sedik organizaciji koja se bori za prava Ujgura u Kini. “Vrištanja su odjekivala hodnicima. Ponekad sam ih čula za vrijeme ručka ili kada sam bila u učionici”, tvrdi ona.
Još jedna “učiteljica” iz logora, Sayragul Sauytbay, za BBC je rekla da je “silovanje bilo uobičajeno” i da su čuvari birali djevojke i mlade žene i odvodili ih. Opisala je stravično javno silovanje žene od jedva dvadesetak godina koju su izveli pred stotinu zatvorenica kako bi je natjerali da nešto prizna. “Nakon toga su je policajci redom silovali pred svima. Dok su to jedni radili, drugi su pazili na reakcije ljudi, izdvajajući one koji su stiskali šake, zatvarali oči ili okretali pogled. Te su kasnije kaznili”, kaže.
“Djevojka je zazivala upomoć. Osjećala sam da sam umrla. Da sam mrtva”, rekla je.
Prisilna sterilizacija
Ziawudun kaže kako su često imali liječničke preglede za koje nisu znali o čemu se radi. Davali su im svaka dva tjedna cjepivo nakon kojeg su osjećale mučninu i zatupljenost. Neke su žene prisilno sterilizirane. O ovoj praksi su iz raznih izvora nedavno izvještavali i drugi mediji. Kineska vlada tvrdi da su optužbe u potpunosti neutemeljene.
Sve to vrijeme zatvorenice su tjerane da pjevaju kineske domoljubne pjesme i da gledaju nacionalističke programe o predsjedniku Xiju Jinpingu.
“Zaboravite na život izvan kampa. Ne znam jesu li nam isprali mozak ili je to bila nuspojava injekcija i tableta, ali sve što želiš je da napuniš želudac. Toliko je malo hrane”, ispričala je ona.
Naime, ako nisu memorirale dijelove iz knjiga o Xi Jinpingu, nisu dobivale jelo”, tvrdi stražar koji je s BBC-jem razgovarao putem videolinka, a nalazi se izvan Kine.
“Kada sam dovodio ljude u logor, vidio sam ih kako satima sjede i pokušavaju zapamtiti tekst. Svi su imali knjigu pred sobom”, rekao je muškarac koji je ostao anoniman. Znalo se, priča on, tko je koliko puta “pao” na testu po tome koje su boje na sebi nosili. Zbog toga su kažnjavani, tukli su ih ili im uskraćivali obroke.
“Vidio sam te ljude u logorima. Bili su bolesni, jedni. Sigurno su prolazili kroz razne torture, u to sam siguran”, kaže.
Vlasti žmire na infromacije o torturi
Analitičari za politiku preodgoja Ujgura optužuju izravno kineskog predsjednika, no nije moguće, navodi BBC, iz neovisnih izvora potvrditi priču citiranog čuvara. No, BBC je od njega dobio dokumente koji potvrđuju da je jedno vrijeme bio zaposlen u logoru. No, on, kaže, ne zna ništa o silovanjima u ćelijama. Upitan koriste li stražari elektrošokere odgovorio je potvrdno.
Kako navodi BBC, lik Xija Jinpinga, kineskog predsjednika, “krasi” zidove u logoru. On je u središtu preodgojnog programa. “On je arhitekt politike protiv Ujgura”, tvrdi Charles Parton, bivši britanski diplomat u Kini. “Sve je jako centralizirano i vodi do samog vrha. Nema sumnje da je to Xijeva politika”, tvrdi on za BBC. Parton ne smatra da je Xi odobrio niti da odobrava silovanja ili druge oblike torture, no prema njemu, nesumnjivo je toga svjestan. “Mislim da jednostavno žmire na to. Poruka je bila da budu što stroži, da nemaju milosti i to se događa”, uvjeren je.
Da se počinitelji ne suzdržavaju, da su posve “pušteni s lanca” potvrđuje ostatak Ziawudunine priče. “Ne samo da siluju već i grizu svaki dio tvog tijela. Ne znam jesu li ljudi ili životinje. Nijedan dio mog tijela nije pošteđen, posvuda su odvratni ožiljci, ne mogu ih gledati”, kaže i nastavlja: “Doživjela sam to tri puta. I nije to samo jedna osoba, svaki put ih je bilo dvoje ili troje. Žena koja je spavala kraj mene u ćeliji uhićena je jer je rodila previše djece. Nestala je na tri dana i kada se vratila tijelo joj je bilo puno istih rana. Nije ništa govorila. Samo je sklopila ruke oko mog vrata i jecala bez prestanka”.
“U tim trenucima dok sam bila tamo nisam postojala, bila sam mrtva. Ubili su me silovanjima. Kažu da su ljudi pušteni, ali po mom mišljenju svi koji napuste logor su gotovi. To je plan. Uništenje. I svi to znaju.”
