ARSIM TARIK SALIJI Religioznost kosovskih Bošnjaka s posebnim osvrtom na mlade

Moderni način života također je okarakteriziran, u velikoj mjeri, gorljivim traganjem za smislom. Upravo gubitak smisla života mnoge mlade vodi ka porocima modernog doba (droga, alkohol, blud, nasilje, zločin itd.) ili traganju za novim filozofijama, kulturama ili religijama pa na taj način preuzimaju negativne društvene uloge zajednice u kojoj žive.

Republika Kosovo je najmlađa država u Evropi a ima i najveći procenat mladih. Udio populacije mlađe od 30 godina čini gotovo 40% ukupne populacije na Kosovu. Stoga od položaja mladih generacija, njihovih životnih i vjerskih stavova uveliko zavisi i budućnost Kosova. Danas u 21. stoljeću, koje je po mnogim savremenim autorima označeno kao period (post)modernizacije i globalizacije, populacija mladih Kosova će predstavljati pokretačku snagu jednog društva.

Ovaj rad ima za cilj da ispita religioznost kod mladih u Kosovu s posebnim osvrtom na Bošnjake Kosova.

Religija i religioznost

Pojam religije je jedan cjelovit sistem ideja, vjerovanja i vrijednosti, dok pojam religioznost implicira jedan subjektivni, tj. lični stav.

Za religiju možemo reći da je pojam koji čovjeku daje odgovor na pitanja religijskog karaktera, kao što su pitanja koja se odnose na smisao života, te da li smrt znači i kraj života, šta slijedi nakon smrti itd. Religioznost uključuje ili podrazumijeva vlastito življenje religiozne dimenzije života, te samim tim implicira unutrašnji stav, opredjeljenje i uvjerenja o postojanju nečeg transcedentnog i postojanju Boga, a podrazumijeva i življenje u skladu s tim uvjerenjima. Tako možemo zaključiti da religija kao društveno-kulturni fenomen podstiče stvaranje religioznog pojedinca.

Sama riječ „religija“ u engleskom jeziku dolazi od latinske riječi religare što znači „vezati“, a što se čini suprotnim riječi „osloboditi“, ponovno uspostaviti neku izgubljenu vezu ili, u širem smislu, ponovno vezivanje čovjeka za nešto što transcendentira. Pa u čemu se ogleda potreba mladih za religijom kada oni žele u svakom pogledu biti slobodni, a samo značenje riječi religija je vezivanje za nešto?

Drugi idetiteti: geografski, historijski, kulturološki i dr., su prvenstveno vezani za ograničenosti poput vremena i prostora, dok je religiozni identitet, misleći na njegovu spiritualost, i vremenski, ali i izvan ovoga vremena jer je i ezelski – praiskonski, i berzahski – međuprostorni. Tako, religiozni identitet upotpunjuje tjelesni i duhovni inegritet čovjeka.

Identitet je pojam kojim se označava osjećanje koje omogućava osobi da doživljava sebe kao osobenu i nezavisnu ličnost, svjesnu svog tjelesnog stanja, spolne zrelosti, drugih ljudi i društva u cijelini, kao i svog sopstvenog odnosa prema tim ljudima i takvom društvu.

Sa subjektivno-psihološkog gledišta, religiju treba smatrati jednom od najvažniji bioloških funkcija čovječanstva, jer je od velikog utjecaja na čitav život čovjeka, prije svega na njegov tjelesni i duhovni integritet.

Neki faktori koji utječu na razvoj religioznosti kod mladih

Polazimo od mišljenja većine teoretičara da se stavovi o religiji i religioznosti najviše ukorjenjuju unutar porodice i porodičnog odgoja. Porodični odgoj i kasnije društvena sredina imaju snažan utjecaj na razvoj cjelokupne ličnosti pa samim tim i na usvajanje stavova o religiji. Jednom usvojeni stavovi tokom djetinjstva uvjetovani atmosferom u porodici, bez obzira da li je riječ o religijskim ili nekim drugim stavovima, najčešće ostaju ukorijenjeni u ličnosti do kraja života. Kako Frojd zapaža, kada se djetetovo mišljenje probudi, religijska mišljenja su već postala neoboriva. Dakle, većina autora su jedinstvena u ocjeni da uvjeti porodičnog života i porodični odgoj umnogome diktiraju formiranje ne samo stavova o religiji već generalno imaju prilično presudnu ulogu i utjecaj na formiranje ličnosti. Religija je nešto najvažnije u našim životima, bilježi Hegel u Ranim spisima, već kao djecu uče nas da sričemo molitvu božanstvu, već onda su nam sklapali ručice da bismo ih uzdizali prema najuzvišenijem biću.

Dakle, porodična atmosfera, odgoj tokom djetinjstva, jesu osnova (ali ne i jedina) za oblikovanje stavova o religiji, a na religijskim institucijama je da se bore kako bi vjernike privukli pod svoje okrilje. Čovjek tokom života može promijeniti vlastiti stav i ubjeđenje o religiji pa je na vjerskim institucijama da motivira i radi sa svojim vjernicima. Ali, porodica i religijske institucije, iako značajni, nisu jedini faktori kroz koji pojedinac usvaja stavove religije. Tu su mnoge društvene institucije prvenstveno škola, zatim prijatelji, razne društvene organizacije itd.

Metode istraživanja

U ovom radu namjeravam prikazati religioznost mladih u Kosovu s posebnim osvrtom na Bošnjake Kosova služeći se indikatorima koji se tiču samoocjene religioznosti i prakticiranje vjere, kao i postavke koja se odnosi na vjerovanje u život poslije smrti. Predmet analize je bila klasična religioznost, tj. religioznost u smislu samoidentifikacije religioznosti i religijske prakse.

Postupci koji su poduzeti u empirijskom dijelu ovog istraživanja su sljedeći:

Metode za prikupljanje podataka (anketni upitnik s ponuđenim odgovorima);
Analiza prikupljenih podataka na osnovu indikatora.

Istraživanje religioznosti mladih na Kosovu sprovedena je na uzorku od 102 ispitanika, metodom anketnog upitnika zatvorenog tipa, u periodu od 1. do 15. marta 2014. godine. Anketirani su učenici bošnjačkih srednjih škola četvrtog razreda, Srednje medicinske škole „Lućijano Motroni“ i Opće gimnazije „Gjon Buzuku“ u Prizrenu. Ukupno 102 ispitanika su pristala na anketiranje. Istraživanje je obuhvatilo populaciju mladih Bošnjaka od 18 do 19 godina. Od 102 ispitanika 40 su bili mladići a 62 djevojke.

Rezultati i interpretacija istraživanja

Utvrđivanje religijske situacije na osnovu indikatora samoocjene religioznosti u nauci se smatra ne samo kao nedovoljan, već su uopćeni i sintetički pokazatelji religioznosti. Ali, svakako je samoocjena religioznosti, iako nedovoljan, pouzdaniji indikator od konfesionalne samoidentifikacije zato što se ispitanik izjašnjava o tome da li je religiozan ili nije. Konfesionalnom samoidentifikacijom ispitanik može samo tradicionalno da se vezuje za neku religiju, da pripada nekoj religiji samo zato što su toj vjeri pripadali očevi i djedovi, dakle, vjera koja se prenosi porodičnim stablom. Uostalom, indikator vjerske samoidentifikacije ne upotrebljava se samo u naučnim istraživanjima religioznosti, nego i u redovnim popisima stanovništva te kao takav spada u najviše upotrebljivanu grupu indikatora s najdužom tradicijom u sociološkim istraživanjima religioznosti. Dakle, riječ je o indikatorima religioznosti koji bez korekcije drugih indikatora precjenjuju obim religioznosti u nekom društvu. Sve to utječe na masovnu konfesionalnu identifikaciju, koja, kao što smo naglasili, ne mora biti dovoljno ozbiljan pokazatelj istinske religioznosti pojedinca ili grupe u cjelini, ispitanik pod religioznošću može uvažiti i neke elemente koji nisu striktno klasično religijskog sadržaja.

Imajući na umu navedeno, odlučio sam s ovim mini istraživanjem početi od indikatora koji se tiču samoocjene religioznosti, prakticiranja vjere te vjerovanja u život poslije smrti na kojoj se su ispitanici mogli opredijeliti za sljedeće ponuđene odgovore:

Da li ste religiozni? a) DA b) NE
Koliko često klanjate namaz? a) pet puta dnevno; b) barem jednom dnevno; c) jednom sedmično; d) jednom mjesečno; e) klanjam samo džumu; f) klanjam samo za vrijeme ramazana teraviju namaz; g) ne klanjam nikako.
Da li postite mjesec ramazana? a) svaki dan; b) postim samo nekoliko dana; c) ne postim nikako.
Da li idete u džamiju? a) redovno, barem jednom dnevno; b) barem tri puta sedmično; c) jedno sedmično (džuma ili neki drugi namaz); d) jednom mjesečno; e) samo za ramazan; f) nikako.
Da li vjerujete u život poslije smrti? a) vjerujem; b) nisam siguran; c) ne vjerujem.

Analizom dobijenih podataka može se konstatirati veoma visok postotak religioznosti na osnovu samoocjene religioznosti. Gotovo su svi ispitanici (101 od 102 ispitanika) iskazali da su religiozni (odgovor na 1. pitanje, međutim, veoma je zabrinjavajuće jer samo 10 od 102 ispitanika kazalo je da redovno prakticiraju religiju. Pod kriterijem prakticiranja religije podrazumijevao sam klanjanje pet vakata namaza, redovan odlazak u džamiju barem tri puta sedmično i post tokom cijelog mjeseca ramazana. Većina muškaraca odlaze u džamiju samo na džumu; 89 od 102 ispitanika odlazi na džumu barem jednom mjesečno, a samo 34 od 102 ispitanika džumu klanja svakog petka. Vjerska praksa kod djevojaka se uglavnom svodi na odlazak u džamiju samo za vrijeme mjeseca ramazana (90%). Većina ispitanika (90 od 102) poste samo nekoliko dana ramazana. U cjelini, religiozniji su mladići nego djevojke.

Religioznost na osnovu vjerovanja u život poslije smrti je jedna od osnovnih imanskih šartova u islamu. Ovo istraživanje pokazuje da na pitanje „da li vjerujete u život nakon smrti?“ , većina mladih 87 od 102 ispitanika vjeruje u život poslije smrti što je zavidan nivo.

Zaključak

Na osnovu iznesene analize podataka, možemo zaključiti da mladi u Kosovu s posebnim osvrtom na Bošnjake, iskazuju visok stepen religioznosti u smislu njihove samodeklaracije religioznosti. Gotovo su svi ispitanici (99%) iskazali da su religiozni i da vjeruju u život poslije smrti (85%), međutim samo 10% je iskazalo da redovno prakticiraju religiju. Iako se istraživanje bazira na temeljima nekoliko indikatora (konfesionalna samodeklaracija, samoocjena prakticiranja vjere, vjerovanje u život nakon smrti) pa se na osnovu toga ne može kompleksnije i cjelovitije raspravljati o stepenu religioznosti. Može se zapaziti da je religioznost na osnovu samodeklaracije i vjerovanje u život nakon smrti na veoma zavidnom nivou i možemo govoriti o visokom procentu onih koji vjeruju. Međutim, to se ne bi moglo zaključiti kad sagledamo stepen prakticiranja religije. Pod prakticiranjem religije podrazumijevao sam redovno klanjanje namaza, redovan odlazak u džamiju i post u mjesecu ramazanu. Nažalost samo 10% ispitanika klanja namaz pet puta dnevno i posti cijeli mjesec ramazan. Većina muškaraca odlaze u džamiju samo na džumu; 95% njih odlazi na džumu barem jednom mjesečno, a samo 35% njih džumu klanja svakog petka. Vjerska praksa kod žena se uglavnom svodi na odlazak u džamiju samo za vrijeme mjeseca ramazana (90%). Većina ispitanika (90%) poste samo nekoliko dana, ali ne i cijeli ramazan. U cjelini prakticiranje religije je prisutnije među mladićima nego djevojkama.

Ovi rezultati bi se najverovatnije dobili i kada bi se ispitivala religioznost mladih u Bosni i Hercegovini i muslimana u zemljama u okruženju. Najveći razlog neprakticiranja vjere tj. islama leži u tzv. „modernizaciji“ društva koje je dospjelo i u kosovsku zbilju i među kosovske Bošnjake, a i šire u regionu. Moderni svijet nagriza i teži uništenju svega što je sveto i vjersko u njegovom okruženju, a osobito se suprotstavlja islamu kao vjeri koja je odbila napustiti svoj sveti način života i Allahov zakon koji obuhvaća sve ljudske djelatnosti.

U kosovskom sistemu obrazovanja ne izučava se predmet vjeronauka tako da je mladim Kosovarima uskraćeno učenje duhovnosti i religijske istine. Nauka bez vjerovanja povećava brzinu našeg kretanja, ali ne određuje njegov pravac – riječi su savremenog iranskog filozofa Morteze Mottaharija. Veoma je bitna pozitivna uloga religije u odgoju i obrazovanju mladih, jer smetnje u duhovnoj sferi čovjekove ličnosti vode do gubitka smisla života. Kada mladi izgube smisao života onda su na vjetrometini različitih novih religiozni pravaca i ideologija. Mladi musliman ne može promijeniti mjesto i vrijeme u kojem živi, ali, svakako, može promijeniti način na koji živi. Stoga je uloga vjerskih autoriteta i porodice ključna u vraćanje mladih Kosovara u okrilje vjere, pridržavanja univerzalne poruke islama te slijeđenja Šerijata i drugih etičkih učenja.