Shala: Najvažniji izbori u historiji Kosova

Pregovori o stvaranju vlade, nakon ovih izbora, vodiće se istovremeno za dvije ključne funkcije u kosovskim institucijama: predsjednika i premijera.

Parlamentarni izbori 6. oktobra 2019. bili su zanimljivi zbog nedostatka predizbornih koalicija tri glavne stranke, Pokreta Samoopredjeljenje, LDK i PDK, što je u velikoj mjeri, takođe, bio odraz dobro poznatih političkih zbivanja sa prethodnih izbora, juna 2017. godine. Tada je stvaranje dvije koalicije, LDK sa AKR i “Ratne koalicije” PAN (PDK, AAK, Socijaldemokratska ), imalo za cilj da prejudicira izborni rezultat nekoliko nedjelja prije otvaranja biračkih mjesta ili da unaprijed odredi njihovog pobjednika.

Poznato je da su te koalicije, prije glasanja kasnije poremetile političku scenu u zemlji i ponudile monopol opoziciji, Pokretu Samoopredjeljenje, koji je tada, 2017. godine, izborio najbolji rezultat do sada na izborima, osvojivši 32 mandata u Skupštini.

Ovog puta se ne očekuju koalicije te vrste, sa velikim zahtjevima za obezbjeđivanje pobjede. Međutim, za razliku od prethodnih izbora, čini se da dvije stranke koje su se posljednji put takmičile zajedno i jedva prešle izborni prag od 5 odsto, Inicijativa i AKR, neće ponovo rizikovati “postizbornu groznicu” (brojanja svakog glasa), pa će se pridružiti nekom od tri glavna takmičara.

Poznato je da Inicijativa Fatmira Limaja ima prirodan afinitet ka PDK (glasovi ova dva politička entiteta su kompatibilni). Pretpostavlja se da bi time bio ojačan PDK, čiji je cilj da bar ponovi izborne rezultate od 6. oktobra 2019, kada je obezbjedio 24 mjesta u Skupštini Kosova, što je najslabiji rezultat u historiji te stranke, koji je u velikoj mjeri bio kazna za punih 12 godina na vlasti (od 2007. do 2019.).

Međutim, ovaj rezultat se u to vrijeme, upravo zbog fenomena “potrošnje energije”, smatrao nespornim uspjehom PDK.

Sa druge strane, AKR ima dvije mogućnosti: da ide sa Pokretom “Samoopredjeljenje” ili sa LDK.

Kada se AKR takmičio zajedno sa LDK, 2017. godine, obezbjedio je 4 mjesta (jer su, u ovom slučaju, glasači AKR vrlo bliski onima iz LDK). Međutim, onda se dogodilo zbližavanje AKR sa PAN, čega se vjerovatno još uvijek sveže sjećaju u LDK.

Najveća trenutna nepoznanica u ovom kontekstu je odluka i orijentacija Vjose Osmani, koji je na posljednjim izborima bila kandidat LDK za mjesto premijera. LDK je osvojio 28 mesta u Skupštini, jedno manje od Pokreta Samoopredjeljenje.

Poznata je cijela priča o “ozbiljnom razvodu” Osmani sa LDK.

Izgleda da Osmani brzina organizacije ovih izbora nikako ne odgovara, jer ima malo vremena da pravilno izgradi Građansku inicijativu (koju je najavila), koja bi na izbore izašla sama. Njena stvarna politička težina bi bila poznata upravo u ovom slučaju, jer bi se eventualni prelazak izbornog cenzusa, ne samo smatrao solidnim dostignućem, već bi bio i upozorenje da bi se Građanska inicijativa mogla kasnije transformisati u stranku, dok bi ovaj kratkotrajni vremenski period bio bi od velike važnosti za jačanje postizborne uloge Albina Kurtija i Pokreta Samoopredjeljenje u procesu uspostavljanja vlade.

Ali očekivane dileme Osmani u ovom kontekstu (u vezi s prelaskom cenzusa) mogu je natjerati da se pridruži listi PS sa svojom građanskom inicijativom, kako bi sebi i svojim saradnicima obezbjedila mandate.

Očekuje se da će još jedna karakteristika ovih prijevremenih parlamentarnih izbora biti nedostatak “crvenih linija”, posebno u odnosima između LDK i PDK, između ostalog, takođe kao rezultat velikog sloma odnosa između LDK i PS.

“Crvene linije”, karakteristične za izbore 6. oktobra 2019, nisu bitno promjenile konačni izborni rezultat (jer je LDK bio u konkurenciji sa Samoopredjeljenjem za prvo mjesto, a ne sa PDK), dok su nakon izbora već zakomplikovale politički kurs i znatno oslabile pregovarački potencijal rukovodstva LDK.

Dodatna karakteristika ovih izbora je početna politička pozicija favorita za Albina Kurtija i njegov Pokret Samoopredjeljenje i prije određivanja datuma izbora.

Samoopredjeljenje je u stvari imalo blagi pad na prošlogodišnjim izborima, u poređenju sa rezultatom iz 2017. godine. Dakle, ova stranka je posljednji put osvojila 29 mjesta (što je PS učinilo pobjedničkom strankom sa najmanje mjesta u historiji kosovskog parlamentarizma), u poređenju sa onim iznenađujućim rezultatom 2017. godine, kada su Kurti i njegovi saradnici uspjeli da obezbjede 32 poslanika u šestom sazivu Skupštine.

Javne namjere zvaničnika Samoopredjeljenja su da ta stranka uradi ono što čak ni LDK nije postigla za vrijeme predsednika Rugove, prebaci taj “magični broj” od 50 poslanika (ili čak više) u Skupštini Kosova.

Prema proračunima predstavnika Pokreta Samoopredjeljenje, da bi postigli taj rezultat, stranka bi morala da dobije skoro 200.000 glasova više nego na izborima 6. oktobra 2019.

To bi bila neka vrsta “izborne revolucije”, koja bi, kao takva, bila neuporediva sa svim parlamentarnim izborima na Kosovu.

Rukovodstvo Samoopredjeljenja, u ispunjavanju ovog cilja, očekuje da će se građani Kosova osvrnuti na tu stoodnevnu vladavinu Albina Kurtija kao premijera (tokom proljeća ove godine), zatim da će Vjosa Osmani značajno oslabiti LDK, da se lider LDK Isa Mustafa vjerovatno neće kandidovati za mjesto premijera, da će PDK biti pogođen odsustvom svoja dva glavna lidera, jer je poznato da su Hashim Thaçi i Kadri Veseli u Hagu i da AAK neće moći da se približi rezultatu iz 2019. Konačno, postoje potpuno novi glasači, koji će se postrojiti prema Samoopredjeljenju, dok će Kurti još jednom (kao u jesen prošle godine), imati povećanu podršku birača iz dijaspore.

Koliko su realni ovi izvještaji i predviđanja Pokreta Samoopredjeljenje, to će se razumijeti tek uveče na dan izbora.

Sljedeći parlamentarni izbori, koji se očekuju u februaru, takođe će imati karakteristiku koju nisu imali nijedni, još od prijevremenih parlamentarnih izbora 2010. godine.

Ovog puta (kao i tada) otvorene su tri glavne pozicije centralnih institucija, predsjednik Skupštine, premijer i predsjednik Kosova.

U Skupštini Kosova, nakon verifikacije mandata poslanika, na prijedlog pobjedničke stranke na izborima (one koja je obezbjedila najviše poslanika), prvo će biti izabran predsjednik Skupštine.

Drugi korak, koji je vjerovatno presudan za srednjoročnu stabilnost kosovske politike, je izbor novog predsjednika Kosova. Ovde je, kao što svi sada znamo, potreban glas najmanje 80 poslanika i kandidatura najmanje dva kandidata za tu funkciju.

Ako izbor predsjednika ne uspije, treći korak, formiranje vlade, neće biti postignut. Skupština će biti raspuštena i biće održani novi vanredni parlamentarni izbori, poslije 45 dana.

Ovog puta, pobjednička stranka na izborima mora da pronađe dva para partnera: da formira novu vladu Kosova (ovdje joj je potrebna većina u Skupštini, ili 61 poslanik) i da omogući izbor predsjednika Kosova (ovdje je potrebna dvotrećinska većina).

To znači da će se istovremeno odvijati pregovori o obe ove ključne pozicije na Kosovu.

Sa ove tačke gledišta, Albin Kurti i Samoopredjeljenje imaju potrebu da, ukoliko žele da ostanu glavni protagonisti ovog procesa, izbora predsjednika i formiranja nove vlade, osvoje najmanje 41 mesto u Skupštini Kosova (broj koji je manji od predviđanja Kurtija i njegovih pristalica).

U tom slučaju, bez Samoopredjeljenje ne može biti kvoruma od 80 poslanika za izbor predsjednika.

Pretpostavlja se da će Kurti u tim eventualnim okolnostima imati punu inicijativu u svojim rukama, tako da može nametnuti kandidata za predsjednika Kosova, koji se naginje ka Samoopredjeljenju (a da nije dio ove stranke), ili čak da izabere eventualnog kandidata iz za ovu funkciju iz stranke koja će biti njegov partner u novoj vladi Kosova.

Kurti će sigurno iskoristiti, tokom razgovora sa drugim albanskim političkim strankama, ankete o novim parlamentarnim izborima, na kojima će, prema predviđanjima, osvojiti više mandata nego na prethodnim izborima.

Ako Kurti i Samoopredjeljenje ne premaše broj od 40 poslanika u Skupštini Kosova, tada će, nakon poznatih presuda Ustavnog suda, zauzeti mjesto predsjednika Skupštine, a u teoriji bar, mogu ga zaobići kod izbora novog predsjednika, premijera i vlade.

Ostalih 80 poslanika, ako se okupe (što se, s obzirom na iskustvo proteklih godina, čini nemogućom operacijom), moći će da izaberu novog predsjednika i novu vladu, dok će Samoopredjeljenje ostati u opoziciji.

Međutim, čini se da sljedeći parlamentarni izbori na Kosovu imaju neuporedivu važnost (u poređenju sa svim prethodnim izborima), za srednjoročni politički razvoj na Kosovu.

Piše: Blerim Shala, savjetnik predsjednika Kosova- Klan Kosova / Kosovo Online