PUT BEZ KRAJA Zbog čega Turska već desetljećima čeka na članstvo u Evropskoj uniji

Turska je podnijela zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji sada već daleke 1987. godine, ali pregovori nikada nisu finalizirani. Posljednjih desetak godina pristupni pregovori su u zastoju iz prvenstveno političkih razloga.

Odnosi EU-a i Turske uspostavljeni su 1959. godine. Iako službeno nije dio Europske unije, Turska je jedan od glavnih partnera EU-a. U oktobru 2005. godine, EU je poduzela veliki korak prema proširenju kada je otvorila pristupne pregovore za Tursku i Hrvatsku. Nakon godina priprema, dvije zemlje kandidatkinje službeno su otvorile sljedeću fazu procesa pristupanja. Hrvatska je primljena 2013. godine, dok Turska još čeka.

Pregovori se odnose na usvajanje i provedbu zakonodavstva EU-a, poznatog kao “acquis”. Pravna stečevina sastoji se od približno 130.000 stranica pravnih dokumenata grupiranih u 35 poglavlja i oblikuje pravila koja zemlje članice EU moraju poštovati.

Kao zemlja kandidat, Turska je bila dužna prilagoditi značajan dio svog nacionalnog zakonodavstva u skladu sa zakonima EU. To znači temeljne promjene za društvo koje će utjecati na gotovo sve sektore zemlje, od okoliša do pravosuđa, od transporta do poljoprivrede i u svim slojevima stanovništva.

Da bi postala članica EU, država kandidat mora svoje institucije, upravljačke kapacitete te administrativne i pravosudne sisteme približiti standardima EU, kako na nacionalnom tako i na regionalnom nivou.

Dužnosnici EU-a su 2017. godine izrazili mišljenje da turska politika krši kriterije iz Kopenhagena za ispunjavanje uslova za članstvo u EU-u. U junu 2018. godine, Vijeće za opće poslove EU-a je dalo negativan komentar na budućnost pristupa Turske u EU.

“Vijeće primjećuje da se Turska još više povukla iz Evropske unije, stoga su pregovori Turske o članstvu zapravo propali i ne mogu se razmatrati nikakva daljnja poglavlja za otvaranje ili zatvaranje i nije predviđen daljnji rad prema modernizaciji carinske unije EU-Turska”, poručili su tada iz Vijeća za opće poslove EU.

Pregovori o članstvu Turske zapeli su nakon što je Evropsko vijeće utvrdilo da zemlja ide prema autokratskoj vladavini i da ne napreduje u usklađivanju pravila s EU-om.

Ono što se najviše zamjera Turskoj je pitanje Kipra, odnosi sa Grčkom, ali i stanje ljudskih prava i manjina. Od Turske se također tražilo priznanje genocida u Armeniji, te ukidanje “člana 301” odnosno verbalnog delikta. Najveći protivnik pristupanja Turske EU je bila Francuska, Bivši predsjednik Nicolas Sarkozy je jednom prilikom izjavio da je Turska “prevelika, presiromašna i previše kulturološki drugačija” kako bi se pridružila EU.

Također jedan od većih problema za Tursku je disparitet u ekonomskoj razmjeni sa EU. I dok su po pitanju izvoza zemlje EU primarni partner za Tursku, u slučaju uvoza to su ipak Rusija, Kina i Iran.

Uz Tursku, još je sedam zemalja kandidata za članstvo u EU: Crna Gora, Srbija, Albanija, Sjeverna Makedonija, Ukrajina i Moldavija, a od sutra će to biti i Bosna i Hercegovina.